1, Električno zavarivanje. Nanesite sloj fluksa na očišćenu stjenku cijevi, nanižite rebra na cijev, a zatim spojite napajanje na oba kraja rebraste cijevi. Visoka temperatura potiče topljenje metala u fluksu, zavarivanje cijevi i rebara zajedno.
2, Metoda uranjanja. Prije uranjanja potrebno je potpuno ukloniti mrlje od oksida i ulja s površine cijevi i peraja. Može se čistiti klorovodičnom kiselinom, sumpornom kiselinom i oksidansima (kao što je dušična kiselina). Imajte na umu da se bakrena krila smiju čistiti samo razrijeđenom sumpornom kiselinom. Nakon čišćenja cijele rebraste cijevi, može se ponovno uroniti u otopinu amonijevog klorida koja sadrži kositreni klorid prije nego što se stavi u kupku rastaljenog cinka (ili kositra) (talište cinka je 400 stupnjeva, a kositra 230 stupnjeva) . Rastaljena otopina cinka (ili kositra) teče u razmak između rebara i cijevi, ne samo da ispunjava prazninu, već i stvara sloj premaza nakon površinskog hlađenja. Ova metoda je skupa i troši oko 1.25-1.30 kg cinka po kvadratnom metru površine za izmjenu topline.
3, Kontaktno zavarivanje. Zavarite jednu stranu užeta (ili namota) na jednu stranu cijevi. Tijekom procesa zavarivanja, cijev se ne bi trebala deformirati i općenito bi se trebala umetnuti u osovinu jezgre. Perforacija peraja treba imati presavijeni rub. Nedostatak je što zahtijeva složeniju specijaliziranu opremu i korištenje specijalizirane opreme za zavarivanje.
4, Metoda ekspanzijske cijevi. Upotrijebite hidrauličku metodu (obično povećanje tlaka iznad 30 MPa) za proširenje već spojenog kanala rebraste cijevi, tako da cijela rebrasta cijev bude čvrsto pričvršćena na cijev. Nije prikladno za čelične cijevi, prikladno za rebraste cijevi od obojenih metala dobre duktilnosti.
